Studeni u Hrvatskoj donosi poseban miris u zraku – miris mošta, pečenih kestena i svježe razbuđenih vinograda koji polako tonu u zimski san. U tom razdoblju, točnije 11. studenoga, obilježava se blagdan svetog Martina, zaštitnika vinogradara i vinara, poznatiji kao Martinje. Riječ je o jednom od najveselijih pučkih običaja u kontinentalnim krajevima, posebno u Hrvatskom zagorju, Međimurju, Podravini, Slavoniji i dijelovima Istre.
Legenda o svetom Martinu
Sveti Martin rođen je početkom 4. stoljeća u Panoniji, na području današnje Mađarske. Kao mladić stupio je u rimske vojne redove, no već tada pokazivao je izrazitu dobrotu i suosjećanje prema siromašnima. Legenda kaže da je jedne hladne zime susreo prosjaka koji je drhtao od studeni. Martin je tada mačem prerezao svoj vojnički plašt na dva dijela i polovicu dao prosjaku. Te iste noći, u snu mu se ukazao Krist odjeven u taj plašt i zahvalio mu na milosrđu. Taj događaj zauvijek je obilježio Martinov život. Napustio je vojsku, postao kršćanin i kasnije biskup u francuskom gradu Toursu. U narodnoj tradiciji, svetog Martina ne povezujemo samo s plemenitošću, nego i s radošću i zahvalnošću za plodove zemlje, posebno za – vino.
Martinje – pretvaranje mošta u vino
Najpoznatiji dio proslave Martinja svakako je „krštenje mošta“ – šaljivi pučki običaj kojim se simbolično obilježava pretvaranje mladog vina (mošta) u pravo vino. Iako je riječ o svjetovnoj tradiciji, „martinjski obred krštenja mošta“ oblikovan je po uzoru na crkvene obrede: ima svog „biskupa“, „kumove“, pa čak i „ministrante“. Biskup Martin obično se pojavljuje u svečanoj odori, s biskupskom kapom i štapom, te pred okupljenima svečano „krsti“ mošt, čitajući humoristične tekstove i blagoslove. Sve je popraćeno smijehom, pjesmom i – naravno – kušanjem mladog vina. Taj je obred simboličan, ali ima i dublje značenje: označava kraj vinogradarske godine, trenutak kada se trud vinara konačno pretoči u rezultat – vino koje će grijati srca kroz zimu.
Stoljetni običaji i okusi
Uz vino, Martinje ne može proći bez bogate trpeze. Tradicionalno se priprema pečena guska s mlincima, krumpirima ili kupusom, a na stolu se često nađu i domaće kobasice, krvavice te razne pite i kolači od oraha ili jabuka. U mnogim se selima na dan Martinja u dvorištima i podrumima okupljaju susjedi i prijatelji, pjevaju se stare vinske pjesme, a domaćin s ponosom nudi svoj mošt i vino. Posebna je draž u tome što se to vino često kušalo prvi put, pa nitko nije znao kakvog je okusa dok se čaše ne podignu. Martinje tako postaje više od samog blagdana – to je proslava zajedništva, zahvalnosti i radosti života.
Martinje kroz hrvatske krajeve
Iako je osnovna ideja ista, svaki kraj njeguje svoje posebnosti. U Zagorju i Međimurju Martinje se slavi uz zvuke tamburice, domaću glazbu i veselje koje traje do kasno u noć. U Slavoniji se često organiziraju velike pučke fešte uz pečenu gusku i slavonske specijalitete. U Istri se Martinje slavi u vinogradima i konobama, gdje se mošt degustira uz istarski pršut i sir. U gradovima poput Varaždina, Čakovca, Požege i Samobora održavaju se javne manifestacije, „martinjski tjedni“ i sajmovi vina, na kojima se okupljaju vinari, obrtnici i zaljubljenici u tradiciju.
Suvremeno Martinje – spoj tradicije i turizma
Danas Martinje ima i značajnu turističku vrijednost. Mnogi vinari i obiteljska gospodarstva otvaraju vrata svojih podruma, nude degustacije i organiziraju „martinjske večeri“ s glazbom i domaćom hranom. Tako se čuva duh tradicije, ali i potiče lokalna ekonomija. Mnogi gosti, osobito iz gradova, upravo u tim trenucima prvi put dožive toplinu seoskog druženja i jednostavnost običaja koji se prenose generacijama. Iako se Martinje može činiti samo prilikom za veselje, ono zapravo podsjeća i na važnost umjerenosti, poštovanja prema prirodi i zahvalnosti za plodove truda.
Poruka svetog Martina
U konačnici, priča o svetom Martinu nije samo o vinu. Ona nas uči dobroti, dijeljenju i poniznosti. Kao što je Martin podijelio svoj plašt s prosjakom, tako i mi možemo dijeliti radost i blagoslov s drugima. Zato, kad se na Martinje podigne čaša mladog vina, vrijedi zastati i pomisliti na sve one ruke koje su ga stvorile – od vinogradara do podrumara – te s osmijehom nazdraviti za život, ljubav i zajedništvo. Jer, kako kaže stara poslovica:
„Gdje se vino pije, tu se pjesma vije, a gdje je srce veselo, tu je i Martin blagoslovio.“
